Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik proglasio je pobjedu Siniše Karana na ponovljenim prijevremenim izborima u Republici Srpskoj, poručivši da je riječ o “pobjedi nad međunarodnim faktorom” i “razbijanju sarajevskih iluzija”.

U obraćanju je koristio etnički uvredljiv izraz za Bošnjake, dok je u intervjuu za američki konzervativni medij Lindell TV iznio tvrdnje o kolektivnoj odgovornosti muslimana u BiH, uključujući optužbe o historijskoj saradnji s nacizmom. U istom intervjuu ponovio je da je nezavisnost Republike Srpske njegov krajnji politički cilj.

Intervju je podijelio bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost SAD-a Michael Flynn, što dodatno ukazuje na Dodikovo ideološko pozicioniranje prema američkoj populističkoj desnici i političkim krugovima bliskim Donald Trump.

1. Sloboda govora vs. politička odgovornost

U demokratskom društvu političari imaju pravo na oštru retoriku. Međutim, sloboda govora ne znači odsustvo političke odgovornosti.

Kada nosilac najviših javnih funkcija koristi etnički uvredljive izraze i kolektivne historijske optužbe, to nadilazi politički sukob i ulazi u zonu produbljivanja etničkih podjela.

Slobodarska politika počiva na individualnoj odgovornosti, jednakosti pred zakonom i zaštiti dostojanstva građana bez obzira na identitet. Kolektivno etiketiranje cijelog naroda suprotno je tim principima.

2. Nezavisnost RS-a i ustavni poredak

Zalaganje za jednostrano proglašenje nezavisnosti Republike Srpske predstavlja direktan izazov ustavnom okviru Bosne i Hercegovine definisanom Dejtonskim sporazumom.

Slobodarska pozicija podrazumijeva:

- poštivanje pravnog poretka,

- institucionalne procedure,

- mirno rješavanje sporova kroz zakonite mehanizme.

Pozivanje na unilateralne poteze, bez ustavne osnove i bez konsenzusa, nosi rizik destabilizacije i pravne nesigurnosti – što je suprotno principu vladavine prava.

3. Internacionalizacija unutrašnjeg sukoba

Dodikovo pozicioniranje prema političkim akterima američke populističke desnice, uz poruke da je “nezavisnost RS-a jedini fer ishod”, pokazuje pokušaj internacionalizacije unutrašnjeg političkog pitanja kroz ideološke saveze.

Slobodarska politika podrazumijeva suverenitet institucija i rješavanje sporova kroz domaći pravni okvir, a ne kroz geopolitičko svrstavanje i traženje vanjske političke validacije.

Ocjena Slobodomjera

🔴 Neslobodarski

Iz sljedećih razloga:

  • korištenje retorike koja kolektivno stigmatizira jedan narod;

  • zagovaranje rješenja koja su izvan ustavnog okvira;

  • političko djelovanje koje povećava institucionalnu i društvenu nestabilnost.

Sloboda nije pravo jačeg da nameće svoju volju, niti je sloboda kolektivna dominacija jedne političke ideje nad ustavnim poretkom.

Sloboda je prije svega vladavina prava, zaštita individualnog dostojanstva i institucionalna odgovornost.

U tom smislu, ovaj slučaj Slobodomjer ocjenjuje kao neslobodarski iskorak.