Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković već danima u objavama na društvenim mrežama i javnim nastupima brani odluku rukovodstva kompanije BH Telecom da iz svoje ponude ukloni kanale Pink Media Group. U tim istupima Konaković polemizira s vlasnikom Pink televizije Željko Mitrović i navodi političke i moralne razloge zbog kojih smatra da je takva odluka opravdana.
Konaković je na društvenim mrežama branio odluku Telecoma i polemisao s vlasnikom Pink televizije Željko Mitrović, navodeći političke i moralne razloge za prekid saradnje. U objavi se poziva na ratna dešavanja poput Markala i Srebrenice, te optužuje Pink za širenje propagande i napade na Sarajevo. Ovo nije prvi da Konaković direktno istupa kao zaštitnik i promotor poslovnih odluka BH Telecoma, pa je tako nedavno također podržavao ovu kompaniju u odluci da ne postigne sporazumom s televizijom Hayat o emitiranju njegog programa, a s kojom je Konaković već duže vremena u sukobu.
Takav način obrazlaganja odluka jedne državne kompanije. problematičan je iz tri razloga.
Prvo, iako je riječ o kompaniji u većinskom državnom vlasništvu, BH Telecom je formalno komercijalno preduzeće čije bi odluke o distribuciji medijskih sadržaja trebale biti zasnovane na poslovnim, a ne političkim kriterijima. Javna odbrana njihovih poslovnih odluka od strane političkog lidera može stvoriti percepciju da vlast ima direktan utjecaj na poslovne poteze kompanije.
Drugo, odluka o uklanjanju određenog medija iz ponude javne kompanije u ovom slučaju nije obrazložena tržišnim ili regulatornim razlozima, nego političko-moralnim argumentima protiv tog medija i njegovog vlasnika. Takav diskurs može doprinijeti normalizaciji ideje da politički akteri odlučuju o tome koji mediji zaslužuju prostor na platformama pod državnom kontrolom.
Treće, ovakvo ponašanje dobija dodatnu težinu u širem političkom kontekstu: BH Telecom je, u raspodjeli resora i utjecaja unutar aktuelne vlasti, percipiran kao preduzeće koje je „pripalo“ stranci Narod i pravda, dok se generalni direktor Amel Kovačević u javnosti često opisuje kao kadar blizak Konakoviću. Zbog toga Konakovićeva kontinuirana odbrana odluka menadžmenta ne ostavlja utisak neutralnog političkog stava, nego šalje poruku da on, kao lider stranke, ima neposredan politički autoritet nad kompanijom.
BH Telecom je formalno javno preduzeće u vlasništvu Federacije BiH, a ne političke stranke. Njom bi, prema zakonskom okviru korporativnog upravljanja, trebali upravljati menadžment i nadzorni organi koji odluke donose na osnovu poslovnih i regulatornih kriterija, a ne političkih instrukcija. Kada politički lider poput Elmedin Konaković javno nastupa kao zaštitnik ili politički pokrovitelj odluka kompanije, stvara se utisak da se upravljanje javnim resursima odvija kroz stranačku hijerarhiju, a ne kroz institucionalne procedure.
Takva praksa ima šire posljedice. Ona potkopava princip institucionalne autonomije javnih kompanija, slabi povjerenje javnosti u njihovo profesionalno upravljanje i učvršćuje percepciju da se državna preduzeća koriste kao politički resursi. U konkretnom slučaju to je posebno osjetljivo jer se radi o odluci koja utiče na medijski prostor, odnosno dostupnost određenih televizijskih kanala na jednoj od najvećih platformi u zemlji. Kada se takve odluke povezuju s političkim centrima moći, otvara se pitanje da li se medijski sadržaj filtrira kroz političke, a ne tržišne kriterije.
Istovremeno, u Konakovićevim istupima nema eksplicitnog poziva na zabranu rada medija niti na ograničavanje njihovog emitovanja u Bosni i Hercegovini. Pink kanali i dalje mogu djelovati na tržištu putem drugih operatera.
Zbog toga izjava ne predstavlja otvoreni napad na slobodu izražavanja i kontrolu medija, ali ukazuje na problematičan odnos prema medijskom pluralizmu i političko legitimiranje odluka javnih preduzeća koje utiču na dostupnost medijskih sadržaja.
Slobodomjer stoga ovu izjavu ocjenjuje kao djelomično neslobodarsku.