Federalno ministarstvo trgovine najavilo je paket antiinflatornih mjera koji uključuje ograničavanje maloprodajnih cijena osnovnih vrsta hljeba na 60 dana, uz mogućnost produženja, kao i limitiranje marži na pšenično brašno u veleprodaji i maloprodaji.

Riječ je o klasičnoj intervenciji države u formiranje cijena – potezu koji se u ekonomiji poznaje kao administrativna kontrola cijena.

 

Šta mjera znači u praksi

Ako bi bila usvojena, ova mjera bi značila da:

  • proizvođači i trgovci ne mogu slobodno određivati cijene
  • država preuzima ulogu tržišta i određuje koliko nešto “smije koštati”

Cilj je jasan – ublažiti inflaciju i zaštititi standard građana.
Međutim, pitanje je da li ovakav pristup rješava problem ili ga samo odgađa.

 

Kratkoročni efekt, dugoročni rizici

Iskustvo iz brojnih zemalja pokazuje isti obrazac:

  • kratkoročno: cijene se stabilizuju ili padnu
  • dugoročno:
    • dolazi do nestašica
    • proizvođači smanjuju proizvodnju jer im se ne isplati
    • kvalitet proizvoda opada
    • tržište se pomjera u sivu zonu

Drugim riječima, cijena se može “zamrznuti”, ali se ponuda ne može natjerati dekretom.

 

Stara dilema: država ili tržište

Ovakve mjere nisu nova pojava. Kroz historiju su vlasti često pokušavale kontrolisati cijene osnovnih proizvoda – gotovo uvijek s ograničenim ili negativnim efektima.

Kako je upozoravao ekonomski nobelovac Milton Friedman:

“Kontrole cijena ne uklanjaju inflaciju. One je samo skrivaju i gotovo uvijek dovode do nestašica i poremećaja na tržištu.”¹

Zanimljivo je da se čak i u ranim društvima postavljalo isto pitanje. U islamskoj tradiciji postoji poznata anegdota o Muhammed, kojem su se trgovci žalili na rast cijena i tražili da ih administrativno ograniči. Prema predaji, on je to odbio uz obrazloženje da se cijene formiraju na tržištu i da bi nametanje moglo proizvesti nepravdu.

Prenosi se od Enesa ibn Malika:

“Cijene su porasle u vrijeme Allahovog Poslanika, pa su ljudi rekli: ‘Allahov Poslaniče, cijene su porasle, pa nam odredi cijene.’
On je rekao: ‘Zaista Allah određuje cijene, On steže i daje obilje, i ja se nadam da ću sresti Allaha, a da me niko od vas neće potraživati zbog nepravde u imetku ili krvi.’”

— bilježe Sunan al-Tirmidhi (br. 1314), Sunan Abu Dawud (br. 3451), Sunan Ibn Majah (br. 2200)

Poruka te anegdote ostaje relevantna i danas: intervencija u cijene često nosi više rizika nego koristi.

 

Šta je stvarni uzrok problema

Inflacija u sektoru hrane ne nastaje slučajno.
Na nju utiču:

  • cijene energenata
  • troškovi transporta
  • cijene sirovina (poput brašna)
  • porezi i regulacije

Kontrola cijena ne rješava nijedan od ovih uzroka – ona samo pokušava ublažiti posljedicu.

 

Ocjena Slobodomjera: Neslobodarski

Predložene mjere predstavljaju direktno ograničavanje tržišnog formiranja cijena, čime se sužava prostor ekonomskih sloboda.

👉 Ocjena: neslobodarska mjera



¹ Milton Friedman, Free to Choose: A Personal Statement, 1980.