Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine je ponovo glasao o uvrštavanju inicijative za ukidanje tzv. „bijelog hljeba“ na dnevni red. Iako je prijedlog dobio značajnu podršku, nedostajala su dva glasa da bi se o njemu formalno raspravljalo.
Za uvrštavanje ove tačke glasalo je 48 zastupnika, dok je 40 bilo suzdržano, a dva protiv. Podrška je dolazila uglavnom iz opozicionih redova, ali i od pojedinih zastupnika vladajućih stranaka. Među njima su bili Hajrudin Kozarević (SDP), Alma Beganović, Amel Mekić i Ajla Milišić-Pepić (NiP), Slaven Raguž (HRS), kao i većina zastupnika Naše stranke. Suzdržani su bili pretežno zastupnici SDP-a i svi zastupnici HDZ-a, dok su protiv bila dva zastupnika.
Inicijativu za ukidanje „bijelog hljeba“ u prethodnom periodu dosljedno su zagovarali zastupnik SBiH Admir Čavalić, nezavisni zastupnik Damir Nikšić, zastupnik HRS-a Slaven Raguž i zastupnik Naše stranke Amir Purić, koji su i formalno predložili da se ova tačka razmatra.
„Bijeli hljeb“ predstavlja naknadu koju nosioci javnih funkcija primaju nakon isteka mandata ukoliko ne ostvare novo zaposlenje. Visina naknade odgovara njihovoj redovnoj plati i može se isplaćivati do godinu dana, a pravo na nju imaju izabrani dužnosnici, nositelji izvršnih funkcija i njihovi savjetnici.
Slobodomjer – ocjena: SLOBODARSKA ✔
Inicijativa za ukidanje „bijelog hljeba“ dobija slobodarsku ocjenu jer ide u pravcu smanjenja političkih privilegija i vraćanja osnovnog principa odgovornosti u javnoj vlasti.
„Bijeli hljeb“ predstavlja oblik institucionalne zaštite političara od tržišta rada, privilegiju koju nemaju ostali građani. Njegovo ukidanje znači da nosioci javnih funkcija, po isteku mandata, ulaze u isti pravni i ekonomski položaj kao i svi drugi – bez posebnih garancija i bez povlaštenog tretmana.
Slobodarska politika podrazumijeva ograničavanje moći i povlastica države, posebno kada su u pitanju oni koji tom državom upravljaju. U tom smislu, ukidanje ove naknade smanjuje javnu potrošnju, sužava prostor političkog rentijerstva i jača povjerenje građana u princip jednakosti pred zakonom.
Iako inicijativa ovaj put nije dobila dovoljan broj glasova, povećanje podrške u odnosu na prethodna glasanja ukazuje na pomak u javnoj i političkoj svijesti. Kontinuitet insistiranja na ovom pitanju predstavlja primjer dosljedne slobodarske pozicije u političkom sistemu koji je navikao na privilegije, a ne na odgovornost.