Narodna skupština Republike Srpske usvojila je Deklaracije o zatvaranju Ureda visokog predstavnika (OHR) u Bosni i Hercegovini, u kojoj se od Vijeća sigurnosti UN-a traži donošenje rezolucije kojom bi se okončala funkcija visokog predstavnika i zatvorio OHR.
Nova deklaracija u određenoj mjeri razlikuje se od prethodne verzije, prije svega kroz ublažavanje pojedinih formulacija i uvrštavanje dijela prijedloga opozicionih stranaka iz RS-a. Iz dokumenta je, između ostalog, izbačena formulacija prema kojoj bi Republika Srpska koristila “sva pravna i politička sredstva” ukoliko bi bio imenovan novi visoki predstavnik, dok je dodat dio prema kojem eventualno međunarodno prisustvo u BiH može imati isključivo savjetodavnu i koordinacijsku ulogu.
Deklaracija insistira na stavu da su bonske ovlasti i nametanje odluka od strane visokih predstavnika protivni demokratskom principu suvereniteta i odgovornosti domaćih institucija.
Takvi argumenti nisu nužno nespojivi s liberalno-demokratskim principima. Kritike dugotrajnog međunarodnog protektorata, neizabranih stranih zvaničnika i mogućnosti nametanja zakona bez demokratskog legitimiteta prisutne su godinama i među domaćim i među međunarodnim političkim i pravnim analitičarima.
Međutim, politički kontekst u kojem stranke iz Republike Srpske traže ukidanje OHR-a otvara pitanje stvarnih motiva iza takvih zahtjeva.
Naime, upravo su političke strukture koje danas najglasnije govore o “punom suverenitetu domaćih institucija” godinama učestvovale u blokadama državnih institucija, osporavanju odluka Ustavnog suda BiH, prijetnjama secesijom i odbijanju provođenja pojedinih odluka međunarodnih i domaćih pravosudnih institucija.
Zbog toga dio javnosti i političkih aktera smatra da zahtjev za zatvaranje OHR-a nije isključivo principijelna borba protiv međunarodnog intervencionizma, nego i pokušaj uklanjanja posljednjeg mehanizma koji može ograničiti jednostrane političke poteze domaćih vlasti.
Posebno je značajno što je upravo intervencijama visokih predstavnika u proteklim decenijama uspostavljen niz državnih institucija i mehanizama koje danas i sami politički akteri iz RS koriste kada im to politički odgovara.
S druge strane, pristalice zatvaranja OHR-a tvrde da Bosna i Hercegovina, gotovo tri decenije nakon Daytona, ne može razviti punu demokratsku odgovornost dok ključne političke odluke zavise od međunarodnog nadzora i mogućnosti stranog intervencionizma.
Deklaracija NSRS tako ponovo otvara jedno od ključnih političkih pitanja u BiH - može li zemlja funkcionisati bez međunarodnog protektorata i da li bi zatvaranje OHR-a predstavljalo korak ka punom demokratskom suverenitetu ili dodatnu destabilizaciju ionako duboko podijeljenog političkog sistema.