lada Federacije Bosne i Hercegovine donijela je osam odluka kojima je odbila zahtjeve pojedinih gradova i općina za izuzeće od primjene člana 18. Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je propisana zabrana rada prodajnih objekata nedjeljom i tokom praznika. Odluke su donesene na prijedlog Federalno ministarstvo trgovine, uz obrazloženje da u dostavljenim zahtjevima nisu ispunjeni kriteriji predviđeni važećom uredbom.
Zahtjevi za izuzeće odbijeni su za općine Stari Grad Sarajevo, Drvar, Tešanj, Foča, Velika Kladuša i Sapna, te za gradove Visoko i Konjic. Prema obrazloženju Vlade Federacije BiH, lokalne zajednice u svojim prijedlozima nisu dostavile podatke koji bi potvrdili postojanje objektivnih razloga za izuzeće od zabrane rada nedjeljom.
Zakon o unutrašnjoj trgovini propisuje da trgovci mogu samostalno određivati radno vrijeme svojih prodajnih objekata od ponedjeljka do subote, u ukupnom trajanju do 90 sati sedmično, dok su prodajni objekti obavezno zatvoreni nedjeljom i tokom praznika. Izuzeće od ovog pravila moguće je samo u slučajevima kada Vlada Federacije BiH, na prijedlog gradskog ili općinskog vijeća, odobri drugačiji režim rada.
Uredbom je dodatno definisano da prijedlog za izuzeće mora sadržavati detaljno obrazloženje i objektivne ekonomske pokazatelje, uključujući podatke o padu prometa u sektoru trgovine u odnosu na isti period 2023. godine, smanjenju broja zaposlenih u toj djelatnosti, kao i eventualnom sezonskom karakteru zahtjeva. Prema informacijama iz Vlade Federacije BiH, u dostavljenim zahtjevima lokalnih zajednica ovi kriteriji nisu bili ispunjeni.
Trenutno je Orašje jedina lokalna zajednica u Federaciji BiH u kojoj je dozvoljen rad trgovina nedjeljom. Napominjemo da je Orašju određeno izuzeće uporedo s usvajanjem zakona, a tek naknadno su usvojeni kriteriji za izuzeće, što predstavlja poseban vid apsurda i diskriminacije gdje pravila, očigledno ne da ne vrijede za sve isto, nego za neke ne vrijede nikako.
Uvođenje obavezne neradne nedjelje za trgovine već je izazvalo brojne rasprave u javnosti, posebno među trgovcima, poslodavcima i dijelom ekonomskih analitičara koji smatraju da ovakva regulacija predstavlja ograničenje slobode poslovanja. Kritičari ističu da država na ovaj način administrativno određuje radno vrijeme privatnih preduzeća, umjesto da odluku o tome prepusti poslodavcima i radnicima kroz ugovorne odnose i tržišne mehanizme.
Iz perspektive ekonomskih sloboda, zabrana rada trgovina nedjeljom predstavlja direktno ograničenje slobode poduzetništva i slobode rada. Trgovcima se zakonom uskraćuje mogućnost da samostalno organizuju svoje poslovanje u skladu s potrebama tržišta i potrošača, dok se potrošačima ograničava dostupnost usluga u danima kada za njima postoji potražnja.
Iako zakon predviđa mogućnost izuzeća za pojedine lokalne zajednice, praksa pokazuje da su kriteriji za odobravanje takvih izuzeća restriktivni, što dodatno potvrđuje da se radi o centralizovanoj regulaciji radnog vremena trgovina.
Polazeći od toga da ovakva regulacija ograničava slobodu rada i poslovanja trgovaca, kao i slobodu potrošača da koriste tržišne usluge u vrijeme koje im odgovara, Slobodomjer ovu praksu ocjenjuje kao neslobodarsku.