Ministar finansija i trezora Bosne i Hercegovine Srđan Amidžić održao je konferenciju za medije nakon sjednice Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje u Bosanska Gradiška, ali se njegovo obraćanje ubrzo pretvorilo u niz etničkih optužbi, uvreda i političkih poruka koje dodatno produbljuju podjele u društvu.
Umjesto rasprave o konkretnom institucionalnom problemu i nesuglasicama oko otvaranja novog graničnog prijelaza, Amidžić je eksperta iz Federacije BiH Zijada Krnjića označio kao osobu “zadojenu mržnjom”, nazivajući ga “muslimanom koji mrzi Srbe”, uz tvrdnje da Srbe “doživljava kao Jevreje u Drugom svjetskom ratu”.
Takva retorika predstavlja klasičan primjer političke instrumentalizacije etničkog identiteta i pretvaranja administrativnog spora u nacionalni sukob.
Posebno je problematično što je Amidžić u više navrata pravio razliku između “Bošnjaka” i “muslimana”, sugerišući da oni koji se ne slažu sa SNSD-ovom politikom nisu legitimni politički predstavnici nego nosioci mržnje prema Srbima.
Na taj način političko neslaganje nije predstavljeno kao normalan dio demokratskog procesa, nego kao dokaz navodne kolektivne netrpeljivosti cijelog jednog naroda i političkog prostora.
Amidžić je otišao i korak dalje tvrdeći da je slučaj dokaz da “Bosna i Hercegovina ne može postojati”, nazivajući zemlju “nenormalnom” i govoreći da bi je “trebalo kontinentalno prebaciti u Afriku”.
Istovremeno je govorio o “graničnom prijelazu RS-a”, iako je riječ o državnom graničnom prijelazu Bosne i Hercegovine.
Posebno je indikativno da tokom svog obraćanja Amidžić gotovo uopće nije govorio o stvarnom razlogu spora - zahtjevu za usvajanjem novih koeficijenata za raspodjelu prihoda od PDV-a, što je zakonska obaveza čije usvajanje Ministarstvo finansija i SNSD blokiraju duži vremenski period.
Umjesto rasprave o javnim finansijama, zakonskim procedurama i raspodjeli prihoda, javnosti je ponuđena retorika straha, etničke ugroženosti i kolektivnog optuživanja.
U liberalno-demokratskom društvu politički sukobi rješavaju se argumentima i institucijama, a ne proglašavanjem neistomišljenika “mrziteljima naroda” ili pretvaranjem administrativnih nesuglasica u civilizacijski i etnički obračun.
Kada političari svjesno koriste etničke podjele kako bi prikrili suštinu političkog problema, prostor za racionalnu raspravu zamjenjuje atmosfera permanentnog konflikta i nepovjerenja.